Conversation about art [2005] (BIH)
D1: Jesi li za kahvu?
D2: Jašta, fala.
D1: Brinem se, brinem se kontam li.
D2: Ma, ne brini se, popij kahvu.
D1: Čuo sam jednom, da bi nešto bilo Umjetnost, ne smije biti ni zašta drugo nego za Umjetnost. Je li ovaj snimak što ga pravim, Umjetnost?
D2: Jašta, mašala Umjetnost!
D1: Ne služi ničemu, znači mog’o bi biti Umjetnost.
D2: Pa, jest govno, znači mog’o bi biti Umjetnost.
D1: Je li Umjetnost zato što sam ja umjetnik, pa ja to pravim…
D2: Molim te, ne seri više.
D1: Jel’ ja želim da pravim Umjetnost?
D2: Koga boli kurac za to?
D1: Jedan drugi čo’ek o kom sa čit’o, rek’o je da je Umjetnost kulturno važno značenje vješto kodirano u izražajan, čulni medijum…
zvuči dobro.
Ima li ovaj snimak neko značenje? Jel’ on kulturno važan? Jel’ čulan?
Kontam li ja?
D2: Jok! I zato zaveži!
D1: Samo radim svoj pos’o…
D2: Radi svoj pos’o i zaveži!
D1: Da bi mogao da praviš Umjetnost, moraš stvarno vjerovati da je to što radiš Umjetnost.
D2: Pij tu kahvu!
D1: U tom je problem. Nisam siguran vjerujem li. Znaš, uvijek sam htio biti…
[D2 pljusne čašu vode u lice D1]
D1: Šta bi?
D2: ODJEBI, BOLAN!
D1: Ja dobre kahve.